Nekad samo poželim da kuća zamiriše na nešto domaće, bez puno planiranja i komplikovanja. Ovaj mramorni kolač pravim baš tada – kad mi treba nešto sigurno, mekano i brzo gotovo. Dok se peče, cijela kuhinja miriše na vaniliju i kakao, a prvi komad se uvijek reže dok je još pomalo topao.
Pečem ga u plehu 29 x 29 cm, a mjeru držim jednostavno – čaša od 200 ml, da sve ide bez puno vaganja.
Kako ja pravim da kolač ostane stvarno pahuljast
Uvijek pazim da su svi sastojci sobne temperature, jer to stvarno utiče na teksturu. U jednu zdjelu prvo pomiješam dvije i po čaše brašna, što je oko 320 grama, zatim dvije i po pune kašike gustina, otprilike 40 grama, i jednu i po kesicu praška za pecivo, ukupno oko 22 grama.
U drugoj posudi mutim četiri jaja srednje veličine sa jednom čašom šećera i vanilin šećerom. Mutim barem pet minuta, dok smjesa ne postane svijetla i pjenasta. Taj dio nikad ne preskačem, jer baš tu dobijem onu finu, laganu strukturu.
Zatim dodam jednu i po čašu mlijeka, oko 300 mililitara, i jednu čašu ulja od 200 mililitara. Od tog trenutka mikser mi više ne treba – pređem na ručnu mutilicu i lagano miješam.
Postepeno ubacujem suhe sastojke i miješam dok se sve lijepo ne sjedini, bez previše miješanja.
Kako dobijem lijepi mramorni uzorak
Otprilike dvije trećine svijetle smjese izlijem u podmazan pleh i lagano poravnam. U ostatak dodam jednu i po kašiku kakaa, oko 20 grama, pa dobro promiješam dok ne dobijem ravnomjernu tamnu boju.
Tamnu smjesu rasporedim preko svijetle, a onda čačkalicom ili nožem lagano prošaram površinu. Ne treba puno poteza, tek toliko da se dobiju one prepoznatljive šare.
Pečenje i završni dodir
Kolač pečem na 170 stepeni, gornje i donje grijanje bez ventilatora, oko 35 do 40 minuta. Uvijek provjerim čačkalicom – ako izađe suha, gotov je.
Kad se malo prohladi, pospem ga sa dvije kašike šećera u prahu i tek onda režem.
Meni je najljepši dok je još blago topao, jer tada ostane najmekši i najsočniji.
