Ovo je onaj tip kolača koji se ne pravi po mjeri, nego po osjećaju. Pravila sam ga bezbroj puta, nekad s više brašna, nekad s manje dodataka, i svaki put ispadne dobar. Nije težak, nije suh i nema onaj „industrijski“ okus. Samo običan, domaći kolač koji miriše dok se peče.
Ako tražite nešto brzo, a da opet izgleda i miriše kao da ste se potrudili – ovo je taj recept.
Šta ide u kolač
Za osnovu koristim:
- 3 jaja
- šolju šećera
- čašu toplog mlijeka
- šolju ulja
- dvije kesice praška za pecivo
- jednu vaniliju
- brašno, otprilike 2 i po do 3 šolje (dodajem postepeno, ne sve odjednom)
Za dodatke ne mjerim precizno, otprilike pola čajne čaše ukupno:
- malo grožđica
- malo brusnica
- malo mljevenih badema
- korica jedne pomorandže
Ne mora sve, ali zajedno daju baš lijep okus.
Kako ga pravim
Prvo umutím jaja sa šećerom. Ne brojim minute, mutim dok smjesa ne pobijeli i ne postane pjenasta. Zatim dodam toplo mlijeko i ulje i samo kratko promiješam.
Vaniliju, prašak za pecivo i brašno dodajem postepeno. Tu je bitno ne pretjerati s brašnom – smjesa treba biti mekana, da lagano pada s kašike.
Na kraju ubacim sve dodatke i promiješam špatulom. Ne miksam više, samo lagano, da se ravnomjerno rasporede.
Pečenje
Smjesu sipam u namašćenu pravougaonu tepsiju, poravnam vrh i pečem na 170 stepeni. Kod mene obično treba oko pola sata, ali svaka rerna je drugačija.
Kad čačkalica izađe čista – gotovo je.
Par sitnica iz iskustva
Ako imate vremena, grožđice i brusnice možete kratko potopiti u toplu vodu. Kolač tada bude još mekši. Sutradan je, po mom mišljenju, čak i bolji nego prvi dan.
Ovo nije „svečani“ kolač, ali je onaj koji se često pravi. I baš zato se uvijek traži recept.
